 |
 |
Fotoreceptori (približno 125 000 000) su međusobno nejednoliko pomiješani
preko gotovo cijele mrežnice.
Štapići (promjera 0,002 mm) jako su osjetljivi na svjetlost, pa
je za osjet potrebno samo nekoliko fotona. Pomoću njih gledamo po
noći.
Ne razlikuje boje (možemo ih promatrati i kao vrlo brzi crno bijeli
film) i slike koje stvaraju nisu jako dobro definirane (po noći
sve izgleda sivo).
Čunjići (6 - 7 milijuna, promjera 0,006 mm svaki) rade pod jakim
svjetlom i pomoću njih razlikujemo boje.
Svaki ima svoj odvodni živac (možemo ih promatrati kao odvojene,
ali preklapajuće spore filmove u boji) i djeluje kao najmanja
samostalna vidna stanica.
Gotovo su neosjetljivi kod slabog intenziteta svjetlosti.
Vezivnim tkivom štapići i čunjići povezani su sa bipolarnim
stanicama koje su opet povezane sa ganglionarnim stanicama
koje daju vlakna vidnog živca.
Svjetlost mora dakle proći kroz sloj ogranaka živaca prije
nego stigne do elemanata osjetljivih na svjetlost.