C.
Huygens (1629 - 1695) je pretpostavio da je svjetlost val i tako tumačio
mnoge pojave na zadovoljavajući način.
Radovi J.C. Maxwella (1831 - 1879) i H.R. Hertza (1857 - 1894) pokazali
su da je svjetlost transverzalni elektromagnetski val u kojem sinusne
oscilacije magnetskog polja indukcije B prouzrokuju sinusne promjene
električnog polja jakosti E. Vektori polja su okomiti.
Svjetlost ima i čestična svojstva.
1672. godine sir I. Newton svjetlost opisuje riječima: " Nisu li
zrake svjetlosti veoma mala tjelešca emitirana iz tvari koje svijetle?
Jer takva tjelešca prolazit će homogenim sredstvima u pravcima a da
ne skreću u sjenu što je svojstvo zraka svjetlosti. Ona će također moći
imati različna svojstva i moći će ih zadržati nepromjenjena prolazeći
kroz više sredstava što je opet jedno svojstvo zraka svjetlosti. Prozirne
tvari djeluju na zrake svjetlosti....refraktirajući, reflektirajući
i difraktirajući ih a to djelovanje i protudjelovanje ....nalik je privlačnoj
sili između tijela...." (M. Paić, Osnove fizike IV)
Danas
znamo da svjetlost ima dualna svojstva.
Već prema eksperimentu koji sa svjetlosti izvodimo pokazuje bilo čestična
bilo valna svojstva.