Nuklearna magnetska rezonancija (NMR) je spektroskopijska metoda kojom
se mjere promjene usmjerenja magnetskog momenta jezgre u vanjskom magnetskom
polju, a dobiju informacije o strukturnim i dinamičkim svojstvima molekula
bilo da su slobodne ili vezane.
Temelj magnetske rezonancije jesu osobine jezgre, koje su opisane kvantnom
mehanikom. Mi ćemo rabiti najjednostavniji opis NMR-a.
Uporaba NMR-e u medicini kao dijagnostičke metode temelji se na činjenicama
a) da pojedine kemijske grupe u biološkim makromolekulama imaju signale
koji se mogu
razlučiti
b) da su signali osjetljivi na promjene u okolini
c) da teorija dobro opisuje veze između parametara koji se mjere i informacija
koje
se mogu pročitati
d) da energija koja se pri mjerenju prenosi na biološki sistem ne uzrokuje
biološka
oštećenja.
Mogu se mjeriti jezgre koje imaju spin različit od nule. Njihova
magnetska svojstva su opisana magnetskim momentom m
= g J , gdje je g
parametar karakterističan za pojedinu jezgru, pa zato jezgre
možemo razlikovati, a J kutna količina gibanja je kvantizirana
veličina. Magnetski moment
m = g
(j(j + 1))1/2 h/2p,
također je kvantiziran, a to
znači da će njegova moguća enrgijska stanja u vanjskom magnetskom polju biti
diskretna.